Nesebična ljubav.
Naravno da ne pričam o izlivu strasti
za koji mislimo da neće završiti do kraja života,
koji nas tera da radimo i izgovaramo stvari zbog kojih kasnije žalimo,
koji želi da verujemo kako bez jedne određene osobe ne možemo živeti
i koji nas tera da se tresemo od straha na pomisao da bismo opet mogli izgubiti tu osobu.
Taj osećaj koji nas čini siromašnijima, a ne bogatijima,
jer samo želimo posedovati ono što posedovati ne možemo,
jer želimo zadržati ono što zadržati ne možemo.
Ne mislim na telesnu požudu ni na ljubav spram sebe,
tog parazita koji se tako često preruši u nesebičnu ljubav.
Pričam, dakle o ljubavi koja čini da slep čovek progleda.
O ljubavi koja je jača od straha.
Pričam o ljubavi koja daje smisao životu, koja poštuje zakon propadanja,
koja ne zna granice i čini da rastemo.
Pričam o trijumfu čoveka nad egoizmom i smrti.


